„Nepoštovanje i prezir prema ljudskim pravima rezultirali su varvarskim postupcima koji su užasnuli savest čovečanstva“
Tako glasi preambula Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (UDHR). Izrađena nakon Drugog svetskog rata, UDHR nije bila samo krik odbojnosti prema delima nacista, već je bila izjava apsolutne odlučnosti da se takve strahote više nikada ne smeju dozvoliti.
Doktrina ljudskih prava predstavljala je novoformiranu viziju Ujedinjenih nacija o liberalnoj, internacionalističkoj i optimističnoj budućnosti sveta koji se uzdiže iz ruševina tri decenije globalnog sukoba i ekonomskog propadanja.
Kako su nam sada potrebne doze te vizije i optimizma. Sve veća plima uskog, podeljenog nacionalizma zahvata svet - od otrovne demagogije Marin le Pen u Francuskoj do pojednostavljenog populizma Donalda Trampa u SAD-u. Činjenice? Kome su potrebne? Racionalna rasprava? Zašto se mučiti kad grubo sloganiziranje dolazi do naslova i osvaja glasove.
U Velikoj Britaniji neki od jezika koji su korišćeni u debati o referendumu o EU nosili su ista obeležja - oni koji se odnose na raspadanje nepoverljivog društva, okretanje leđa svetu i besu prema „autsajderima“ i manjinama.
Liberalni internacionalizam - vera utemeljiteljica UN-a i njegov protivotrov za zla koja su formirali da bi ih pobedili - povlači se. Uz mučnu dezorijentaciju vozača čiji automobil počinje da klizi, osećamo kako svet počinje da izmiče kontroli, daleko od progresivnog puta kojim smo išli poslednjih sedamdeset godina.
Ali još uvek imamo točak. Taj klizač se može zaustaviti, to povlačenje može biti obrnuto. Kako? Činjenice? Da, one su vitalne - one su naš resurs. Racionalna rasprava? Suštinsko - ali samo po sebi nedovoljno.
Spoljna i optimistična vizija u osnovi projekta UN-a nije bila zasnovana na pragmatizmu činjenica i racionalnosti, iako su one bile i još jesu osnova. U najmračnijem času, porodica naroda pokušala je da uspostavi principe po kojima će svet biti obnovljen.
Pogledajmo ponovo preambulu UDHR-a. Započinje tvrdnjom da je „… priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske porodice temelj je slobode, pravde i mira u svetu“.
Ovde imamo smelu izjavu o vrednostima, a ne činjenicu ili raspravu na vidiku. Pa, kako nam ovo sada pomaže? Da bismo preokrenuli retrogradni trend ka zatvorenom, prema unutra okrenutom nacionalizmu, moramo da utvrdimo vrednosti njegove suprotnosti. Da parafraziramo UDHR, moramo reći, ponoviti, vikati ako je potrebno ‘Sloboda, pravda i mir se grade na ljudskim pravima’.
Advokat Zoran J. Minić
Comments