Republika Srbija
APELACIONI SUD U KRAGUJEVCU
Broj: Kž1-823/20
Dana: 11.12.2020. godine
K r a g u j e v a c
U IME NARODA
APELACIONI SUD U KRAGUJEVCU, u veću sastavljenom od sudija: Marine Ilić, predsednika veća, Ružice Đurđević i Mirjane Vojinović, članova veća, sa zapisničarem Radicom Karić, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1 Krivičnog zakonika i okrivljene BB, zbog krivičnog dela pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela iz člana 333 stav 2 u vezi stava 1 Krivičnog zakonika, odlučujući o žalbama Višeg javnog tužioca u Kruševcu, branioca okrivljene BB, advokata Roberta Lapčevića iz Kruševca i branioca okrivljenog AA, advokata Gorana Obradovića iz Kruševca, izjavljenim protiv presude Višeg suda u Kruševcu K 4/20 od 28.10.2020. godine, u sednici veća održanoj, shodno odredbi člana 447 stav 1 i 5 Zakonika o krivičnom postupku, dana 11.12.2020. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJAJU SE, kao neosnovane, žalbe Višeg javnog tužioca u Kruševcu i branilaca okrivljenih AA i BB, a presuda Višeg suda u Kruševcu K 4/20 od 28.10.2020. godine, POTVRĐUJE.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Kruševcu K 4/20 od 28.10.2020. godine, izrekom pod 1, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1 Krivičnog zakonika (KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Istom presudom, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta, tako što je od istog oduzeta opojna droga „cannabis“- marihuana, ukupne neto mase 243,08 grama, koja je, po potvrdi PU Kruševac br. 49-21/13 od 21.03.2013. godine, privremeno oduzeta od okrivljene BB.
Navedenom presudom, izrekom pod 2, okrivljena BB, oglašena je krivom zbog krivičnog dela pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela iz člana 333 stav 2 u vezi stava 1 KZ i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci.
Istom presudom, odlučeno je da troškove krivičnog postupka snose okrivljeni, a da će sud o visini istih, naknadno odlučiti posebnim rešenjem, shodno odredbi člana 262 stav 2 ZKP.
Protiv navedene presude, žalbe su blagovremeno izjavili:
- Viši javni tužilac u Kruševcu (javni tužilac), zbog odluke o krivičnim sankcijama, sa predlogom da drugostepeni sud preinači pobijanu presudu, tako što će okrivljenog AA osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a okrivljenu BB, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,
- branilac okrivljene BB, advokat Robert Lapčević, iz svih zakonom predviđenih osnova za izjavljivanje žalbe, sa predlogom da drugostepeni sud ukine pobijanu presudu, u delu koji se odnosi na okrivljenu BB i predmet, u tom delu, vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje,
- branilac okrivljenog AA, advokat Goran Obradović, iz svih zakonom predviđenih osnova za izjavljivanje žalbe, sa predlogom da drugostepeni sud preinači pobijanu presudu, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, ili odbiti optužbu, obzirom da činjenica izručenja okrivljenog predstavlja okolnost koja isključuje krivično gonjenje.
Na žalbu javnog tužioca, odgovor je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Goran Obradović, sa predlogom da je drugostepeni sud odbije kao neosnovanu.
Apelacioni javni tužilac u Kragujevcu, podneskom Ktž-856/20 od 09.12.2020. godine, predložio je da drugostepeni sud preinači pobijanu presudu i okrivljene, za predmetna krivična dela, osudi na kazne zatvora u dužem trajanju, a da žalbe branilaca okrivljenih, odbije kao neosnovane.
Apelacioni sud je održao sednicu veća, shodno odredbi člana 447 stav 1 i 5 Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), u odsustvu uredno obaveštenog Apelacionog javnog tužioca u Kragujevcu, na kojoj je razmotrio celokupne spise predmeta zajedno sa pobijanom presudom, koju je, u smislu odredbe člana 451 stav 1 ZKP, ispitao u okviru osnova, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u izjavljenim žalbama, pa je nakon ocene navoda i predloga iz žalbi, odgovora na žalbu, imajući u vidu mišljenje Apelacionog javnog tužioca iz napred navedenog pisanog podneska, našao:
Žalbe su neosnovane.
Žalbom branioca okrivljene BB i žalbom branioca okrivljenog AA, prvostepena presuda pobija se zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438 stav 2 tačka 2 ZKP, tvrdnjom da u obrazloženju presude nisu dati razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja, a da su razlozi koji su dati, nejasni i međusobno protivrečni, te da se, usled toga ne može ispitati zakonitost i pravilnost pobijane presude. Naime, branilac okrivljene BB, žalbom ukazuje da prvostepeni sud nije dao jasne razloge za zaključak da je okrivljena izvršila krivično delo koje joj je stavljeno na teret, a branilac okrivljenog AA, ističe da su u prvostepenoj presudi izostali razlozi o činjenici koja je predmet dokazivanja, a tiče se izručenja okrivljenog AA iz Republike Slovenije u Republiku Srbiju u postupku ekstradicije.
Nasuprot iznetim tvrdnjama u žalbama branilaca okrivljenih, drugostepeni sud nalazi da su dati jasni, argumentovani i dovoljni razlozi o svim činjenicama koje su predmet dokazivanja, iz kojih se nesumnjivo utvrđuje kako su okrivljeni izvršili krivična dela koja su im stavljena na teret, koje su sve radnje preduzeli radi izvršenja istih, što je sve u skladu sa sadržinom izvedenih dokaza, tako da prvostepena presuda ne sadrži napred navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, na koju se žalbama branilaca neosnovano ukazuje.
Naime, iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni AA pobijanom presudom, u odsustvu, osuđen na na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1 KZ, po optužnici Višeg javnog tužioca u Kruševcu Kt.br. 48/13 od 19.11.2013. godine, da mu je suđeno u odsustvu po rešenju Višeg suda u Kruševcu Kv 121/20 od 13.08.2020. godine, zato što mu, nakon što je pušten iz pritvora po rešenju Osnovnog suda u Brusu Kv. 12/20 od 14.02.2020. godine, nije bilo moguće, a radi ponovnog postupka, uručiti rešenje Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-27/20 od 03.02.2020. godine, kojim je presuda u ovoj krivičnopravnoj stvari ukinuta, iz čega proizilazi da je okrivljeni nedostupan državnim organima iako zna da se protiv njega vodi krivični postupak. Imajući u vidu navedeno, neosnovanim su ocenjeni žalbeni navodi branioca okrivljenog AA, da prvostepeni sud nije dao razloge o činjenici koja se tiče postupka izručenja okrivljenog, obzirom da po oceni drugostepenog suda, u konkretnom slučaju nije povređeno načelo specijalnosti, propisano Evropskom konvencijom o ekstradiciji, budući da je okrivljenom suđeno u odsustvu, a takođe imajući u vidu i odredbu čl. 479 ZKP, u vezi čega su neosnovanim ocenjena suprotna ukazivanja u žalbi njegovog branioca.
Žalbom branioca okrivljene BB, prvostepena presuda se pobija i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438 stav 1 tačka 9 ZKP, tvrdnjom da je prvostepeni sud prekoračio optužbu u pogledu stepena vinosti okrivljene, time što je, na štetu okrivljene, izmenio optužnicu i iz iste izostavio deo u kome je navedno da je okrivljena BB „mogla znati da to čini radi prodaje“, čime je prema navodima žalbe, u izreku presude uneo teži stepen vinosti i time prekoračio optužbu na štetu okrivljene.
Suprotno iznetim žalbenim navodima branioca okrivljene BB, drugostepeni sud nalazi da prvostepeni sud, postupajući na navedeni način, nije prekoračio optužbu na štetu okrivljene, te da nije učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438 stav 1 tačka 9 ZKP. Naime, po oceni drugostepenog suda, izmenom u prvostepenoj presudi, u pogledu stepena vinosti okrivljene, izostavljanjem radnje navedene u optužnici koja se odnosi na okolnost da je okrivljena „mogla znati da to čini radi prodaje“, prvostepeni sud nije prekoračio optužbu, jer navedena izmena nije izvršena na štetu okrivljene, već je prvostepeni sud, izrekom pobijane presude okrivljenu oglasio krivom, stavljajući joj na teret da je kritičnom prilikom postupala sa direktnim umišljajem, obzirom da je tokom postupka pouzdano i nesporno utvrdio da je okrivljena bila svesna i da je htela izvršenje krivičnog dela i to prikrivanjem sredstava kojim je delo učinio okrivljeni AA, sa namerom da isti ne bude otkriven, te na taj način postupala sa direktnim umišljajem, sa kojim oblikom vinosti se navedeno krivično delo jedino i može izvršiti.
Pobijajući prvostepenu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbama branilaca okrivljenih osporava se ocena dokaza, data od strane prvostepenog suda kao i zaključak da su okrivljeni izvršili krivična dela koja su im stavljena na teret. Naime, žalbom branioca okrivljene BB, ističe se da je prvostepeni sud, činjenično stanje u odnosu na okrivljenu, zasnovao na njenoj i odbrani okrivljenog AA, koje je, kako žalba tvrdi, prvostepeni sud pogrešno cenio i ukazuje da je prvostepeni sud, pogrešio kada je sumnju kod okrivljene BB, da se u kesi, koju je bacila po nagovoru okrivljenog AA, nalazi „trava“, uzeo za utvrđenu činjenicu, jer ista, kako se u žalbi navodi, ne predstavlja nikakav dokaz niti utvrđenu činjenicu.
Branilac okrivljenog AA, pobijajući prvostepenu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ističe da količina pronađene opojne droge, ne predstavlja okolnost koja upućuje na zaključak da se radi o supstanci koja je namenjena daljoj prodaji, obzirom da se, prema navodima žalbe, ne radi o većoj količini opojne droge, da nema dokaza da je okrivljeni u stanu držao novac ili vage potrebne za dalju prodaju opojne droge, niti ima dokaza ko bi od okrivljenog dalje kupovao tu opojnu drogu.
Ovakve žalbene navode branilaca okrivljenih, drugostepeni sud ocenjuje, kao neosnovane.
Pravilno je prvostepeni sud na osnovu savesne ocene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, shodno svojoj obavezi, propisanoj odredbom člana 419 stav 2 ZKP, u obrazloženju pobijane presude i shodno odredbi člana 428 stav 8 ZKP, određeno i potpuno izneo činjenice koje je utvrdio u krivičnom postupku (član 83 ZKP) i iz kojih razloga ih uzima kao dokazane ili nedokazane i kojim razlozima se rukovodio prilikom rešavanja pravnih pitanja.
U vezi sa iznetim, suprotno žalbenim navodima branilaca okrivljenih, pravilno je prvostepeni sud cenio odbranu okrivljene BB (datu prilikom saslušanja pred policijom i kod istražnog sudije, obzirom da je okrivljenoj suđeno u odsustvu, iz koje je, između ostalog, utvrđeno da je u kritičnom periodu bila u emotivnoj vezi sa okrivljenim AA, da nikada nije primetila da okrivljeni AA koristi „marihuanu“, niti je kod njega primetila tu materiju, da joj je okrivljeni AA preko telefona rekao da postoji kesa u špajzu, da je odmah uzme i baci te da, nakon što je uzela kesu iz špajza, nije stigla da pogleda šta ima u njoj, ali da je prilikom ulaska u špajz, osetila neki miris, zbog čega je posumnjala da je u kesi „trava“, odbranu okrivljenog AA (koju odbranu, datu prilikom saslušanja pred policijom u prisustvu branioca i kod istražnog sudije, je pročito prvostepeni sud, budući da je okrivljenom suđeno u odsustvu, iz koje je utvrđeno da je određenu količinu „marihuane“ doneo u svoj stan, da je kritičnog dana, nakon što je primetio da ga neko prati, preko telefona rekao svojoj devojci, okrivljenoj BB, da kesu, koja se nalazi u špajzu, baci kroz prozor, pri čemu joj nije rekao šta se nalazi u toj kesi, da je „marihuanu“ počeo da koristi 2012. godine, da okrivljena BB nije znala da on konzumira opojnu drogu) i dovodeći ih u vezu sa pravilno izvedenim i ocenjenim materijalnim dokazima (zapisnikom o pretresanju stana od 21.03.2013. godine, potvrdom o privremeno oduzetim predmetima i fotodokumentacijom u vezi forenzičkog pregleda lica mesta od 21.03.2013. godine, veštačenjem NKT Centra-Odsek u Nišu od 10.06.2013. godine), našao da je okrivljeni AA dana 21.03.2021. godine, neovlašćeno radi prodaje držao supstancu proglašenu za opojnu drogu i to „cannabis“, ukupne neto mase 243,08 grama, smeštenu u 24 paketića, a paketići u jednu veliku kesu, čime je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1 KZ, a okrivljena BB, istog dana, prikrivanjem sredstava kojim je krivično delo učinio okrivljeni AA, istom pomogla da ne bude otkriven u izvršenju krivičnog dela, tako što je, na njegov zahtev, da odmah baci kesu koja se nalazila u špajzu, kesu u kojoj su se nalazila 24 paketića opojne droge „cannabis“, izbacila kroz prozor, iako je znala da istu okrivljeni AA neovlašćeno drži radi prodaje, na koji način je izvršila krivično delo pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela iz člana 333 stav 2 u vezi stava 1 KZ. Prvostepeni sud je dao jasne i logične razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud, pa su žalbeni navodi branilaca okrivljenih, kojima se prvostepena presuda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ocenjeni, kao neosnovani.
Drugostepeni sud nalazi da pravilno prvostepeni sud nije prihvatio deo odbrane okrivljenog AA, da predmetnu opojnu drogu drži radi sopstvene upotrebe, imajući u vidu da je okrivljena BB, u svojoj odbrani, između ostalog, navela da nikada ranije nije osetila da okrivljeni AA koristi opojnu drogu, zatim veštačenje obavljeno od strane veštaka iz oblasti neuropsihijatrije, iz koga proizilazi da kod okrivljenog AA nije utvrđena zavisnost od upotrebe opojne droge „cannabis“, kao i činjenicu da je predmetna opojna droga bila upakovana u 24 manja paketića sa tačno obeleženom gramažom na njima, pa su žalbeni navodi branioca okrivljenog AA, kojima se tvrdi suprotno, ocenjeni neosnovanim.
Po oceni drugostepenog suda, pravilno prvostepeni sud nije prihvatio deo odbrane okrivljene BB, da nije znala šta se nalazi u kesi koju je, po nagovoru okrivljenog AA, izbacila, imajući u vidu da je ista u svojoj odbrani, između ostalog navela da je, kada je ušla u špajz, osetila neki miris i da je posumnjala da je u kesi „trava“, kao i činjenicu da je u stanu bilo i drugih kesa sa namirnicama koje je donosio okrivljeni AA, a da je okrivljena BB, izbacujući upravo kesu, koju joj je ciljano okrivljeni AA u telefonskom razgovoru označio, postupala sa namerom da prikrivanjem sredstava kojima je delo učinio okrivljeni AA, istom pomogne da ne bude otkriven. Obzirom na napred navedeno, neosnovanim su ocenjeni žalbeni navodi branioca okrivljene BB da ne postoje dokazi za pouzdan zaključak da je kod okrivljene BB postojao bilo koji oblik vinosti kritičnom prilikom.
Činjenično stanje u pobijanoj presudi je pravilno i potpuno utvrđeno, kako u pogledu činjenica koje čine objektivna obeležja predmetnih krivičnih dela, tako i u pogledu onih koje se tiču krivice okrivljenih, a krivični zakon je, pravnom kvalifikacijom radnji okrivljenog AA po članu 246 stav 1 KZ, a radnji okrivljene BB po članu 333 stav 2 u vezi stava 1 KZ, pravilno primenjen, pa su žalbeni navodi branilaca okrivljenih, kojima se prvostepena presuda pobija i zbog povrede krivičnog zakona, ocenjeni kao neosnovani.
Ispitujući pobijanu presudu u delu odluke o krivičnim sankcijama izrečenim okrivljenima, drugostepeni sud nalazi da je ista i u tom delu pravilna, pa žalbu javnog tužioca i žalbe branilaca okrivljenih, ocenjuje neosnovanim.
Prilikom odmeravanja krivičnih sankcija okrivljenima, prvostepeni sud je imao u vidu sve okolnosti od značaja za odmeravanje krivičnih sankcija, shodno odredbi člana 54 KZ, koje utiču na to da kazna bude manja ili veća i pravilno, kao olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenih, cenio njihove porodične prilike (da je okrivljeni AA otac dvoje maloletne dece, a okrivljena BB majka jednog maloletnog deteta), dok je kao otežavajuće okolnosti na strani okrivljenih, cenio njihovu raniju osuđivanost, pa je pravilno okrivljenog AA, u okviru zakonom propisane kazne za predmetno krivično delo, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a okrivljenu BB, u okviru zakonom propisane kazne za predmetno krivično delo, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci, imajući u vidu težinu krivičnih dela koja su okrivljeni izvršili i stepen njihove krivice.
I po nalaženju drugostepenog suda, ovako izrečenim kaznama zatvora prema okrivljenima će se postići svrha kažnjavanja, propisana odredbom člana 42 KZ, u okviru opšte svrhe izricanja krivičnih sankcija, propisane odredbom člana 4 stav 2 KZ.
U vezi sa tim, neosnovanim su ocenjeni žalbeni navodi javnog tužioca da izrečene minimalne kazne zatvora za predmetna krivična dela, nisu adekvatne i da se istima ne može postići svrha kažnjavanja, kao i žalbeni predlog javnog tužioca da se okrivljeni osude na kazne zatvora u dužem trajanju, kao i navodi branioca okrivljene BB, da prvostepeni sud nije pravilno cenio okolnosti koje utiču na visinu krivične sankcije, jer je, kako u žalbi navodi, pogrešno kao otežavajuću okolnost na njenoj strani, cenio njenu raniju osuđivanost, posebno ako se ima u vidu da se u žalbama ne ističu nove okolnosti koje nisu bile predmet ocene prvostepenog suda.
Polazeći od odredbe član 451 stav 2 tačka 1 ZKP, drugostepeni sud je, povodom žalbe branioca okrivljenog AA, a po službenoj dužnosti, ispitao i odluku o izrečenoj meri bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge „cannabis“, ukupne neto mase 243,08 grama, koja je po potvrdi PU Kruševac br. 49-21/13 od 21.03.2013. godine, privremeno oduzeta od okrivljene BB i našao da je ista pravilno izrečena i da se istom može postići svrha mera bezbednosti, propisana odredbom člana 78 KZ, a u okviru opšte svrhe izricanja krivičnih sankcija, propisane odredbom člana 4 stav 2 KZ.
Sa navedenih razloga, Apelacioni sud je primenom odredbe člana 457 ZKP odlučio, kao u izreci ove presude.
Zapisničar Predsednik veća-sudija
Radica Karić,s.r. Marina Ilić,s.r.
Comments