Ugovorom o doživotnom izdržavanju primalac izdržavanja se obavezuje da posle svoje smrti na davaoca izdržavanja prenese svojinu tačno određenih stvari ili kakva druga prava, a davalac izdržavanja se obavezuje da ga, kao naknadu za to, izdržava i da se brine o njemu do kraja njegovog života i da ga posle smrti sahrani.
Dakle, reč je o dvostranoobavezujućem ugovoru, kojim se utvrđuje obaveza izdržavanja na jednoj strani i obaveza prenosa prava svojine po smrti primaoca izdržavanja na drugoj strani.
Vrednost obaveza davaoca izdržavanja u vreme zaključenja ugovora nije poznata, jer je momenat smrti primaoca izdržavanja buduća neizvesna okolnost . Obaveza davaoca izdržavanja može da bude znatno manja, ili da znatno nadmaši vrednost imovine primaoca izdržavanja, koja je predmet ugovora, u zavisnosti od dužine života primaoca izdržavanja, pa je stoga ugovor o doživotnom izdržavanju aleatoran i na njega se ne može primeniti načelo ekvivalentnosti, koje važi za dvostrano teretne ugovore građanskog prava, niti ne podleže poništenju po pravilima obligacionog prava o prekomernom oštećenju.
Doživotno izdržavanje je ključna obligacija koja ovaj ugovor imenuje i čini ga po mnogo čemu specifičnim. Radi se o složenoj obligaciji koja obuhvata veliki broj raznovrsnih davanja i činjenja koja primaocima izdržavanja, najčešće već starim licima, treba da omoguće normalan svakodnevni život, u meri u kojoj oni to nisu u mogućnosti da sami sebi obezbede.
Postavlja se pitanje ko može biti davalac izdržavanja?
Davalac izdržavanja može biti svako poslovno sposobno lice, ali je ugovor ništav ukoliko je davalac izdržavanja lice koje se u okviru svog zanimanja, odnosno delatnosti stara o primaocu izdržavanja (medicinsko osoblje, bolnice, različite agencije i slično), ako prethodno za ugovor nije dobijena saglasnost nadležnog organa starateljstva. To ne znači da se ugovor ne može zaključiti sa lekarom koji je prijatelj ili rođak primaoca izdržavanja, dakle koji se ne stara o primaocu izdržavanja u okviru vršenja svoje delatnosti.
Smisao i suština navedene odredbe Zakona o nasleđivanju je u zabrani zloupotrebe staranja u okviru zanimanja. Ona se odnosi na centre za socijalni rad, domove za stara i nemoćna lica, bračna savetovališta, domove zdravlja i ambulante, bolnice, humanitarne organizacije i sve pojedince koji su u njima zaposleni i u mogućnosti su da stupe u kontakt sa potencijalnim primaocima izdržavanja, a pod staranjem podrazumeva se svaka direktna ili indirektna briga koja se takvim licima pruža u okviru zanimanja fizičkog lica ili registrovane delatnosti pravnih lica.
Takođe, davalac izdržavanja može biti i maloletno lice, ukoliko dete kao davaoca izdržavanja zastupa roditelj odnosno zakonski zastupnik.
Pri tom, ovaj ugovor, po svojoj sadržini i cilju kome služi, ne predstavlja ugovor koji bi zakonom bio isključen u imovinskim odnosima supružnika, odnosno roditelja i njihove dece.
Ugovor o doživotnom izdržavanju zaključuje se kod javnog beležnika. U gradovima odnosno opštinama za koje nisu imenovani javni beležnici, do imenovanja javnih beležnika overu potpisa na ugovoru o doživotnom izdržavanju vršiće osnovni sudovi, odnosno sudske jedinice, kao povereni posao.
Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti zaključen u obliku javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave, prilikom potvrđivanja (solemnizacije) ugovora javni beležnik je dužan da ugovornike naročito upozori na to da imovina koja je predmet ugovora ne ulazi u zaostavštinu primaoca izdržavanja i da se njome ne mogu namiriti njegovi nužni naslednici, o čemu stavlja napomenu u klauzuli o potvrđivanju. U suprotnom, ugovor je ništav.
Pre svega ugovor se može pobijati ukoliko je prilikom zaključenja ugovora primalac izdržavanja bio potpuno poslovno nesposoban.
U ovom slučaju nebitni su motivi zbog kojih je primalac izdržavanja zaključio ugovor[4]. Takođe ako primalac izdržavanja nije lišen poslovne sposobnosti, niti je u okviru postupka za lišavanje poslovne sposobnosti stavljen pod starateljstvo organa starateljstva, a predstavnik ovog organa zaključi ugovor o doživotnom izdržavanju u ime primaoca, takav ugovor je apsolutno ništav. Činjenica da primalac izdržavanja nije bio lišen poslovne sposobnosti u vreme zakljčenja ugovora nije od uticaja ukoliko ga zaključi lice koje u momentu zaključenja tog ugovora nije bilo sposobno da shvati značaj pravne radnje koju preduzima[6].
Ugovor se može pobijati i ako je pobuda iz kojih je on zaključen nedopuštena. Primer za ovakvu pobudu bio bi zaključenje ugovora o doživotnom izdržavanju gde je na strani primaoca izdržavanja lice kome ono nije ni u kom pogledu potrebno, davalac izdržavanja nema sopstvenih prihoda a sve u cilju izigravanja prava nužnih naslednika[8]. Ovde valja napomenuti da sama činjenica da je primalac izdržavanja imao materijalna sredstva za izdržavanje nije od uticaja za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju[9].
Bitna karakteristika ugovora o doživotnom izdržavanju jeste njegova aleatornost. Sud može, na zahtev zakonskih naslednika, poništiti ugovor ukoliko on nije za davaoca izdržavanja predstavljao nikakvu neizvesnost. Ovu neizvesnost sud ceni u svakom konkretnom slučaju uzimajući u obzir i druge okolnosti, tako da saznanje davaoca izdržavanja o skoroj smrti primaoca izdržavanja ne mora uvek značiti da je ugovor nezakonit ili nemoralan pravni posao. Naslednici imaju rok od tri godine od smrti ostavioca ili jedne godine od trenutka saznanja za ugovor o doživotnom izdržavanju da zahtevaju poništaj ugovora na osnovu nedostatka aleatornosti.
Na davaoca izdržavanja se može preneti svojina tačno određenih stvari ili kakva druga prava koja postoje u vreme zakljućenja ugovora o doživotnom izdržavanju. Ugovor je ništav ukoliko se davaocu izdržavanja ostavljaju stvari ili prava koja se kod primaoca izdržavanja zateknu u momentu smrti.
Obaveza izdržavanja obuhvata pored materijalnog izdržavanja i obaveze u pogledu nege i pomoći primaocu izdržavanja u vreme bolesti tako da se neizvršenje ovih obaveza može uzeti kao osnov pobijanja ugovora o doživotnom izdržavanju. Ukoliko je davalac izdržavanja propustio da izvršava obaveze u pogledu nege i pomoći u vreme bolesti koja je prethodila smrti primaoca izdržavanja, makar ono bilo i relativno kratkog vremenskog trajanja, ne može se govoriti o neispunjenju ugovora u neznatom delu.
Forma je bitan element ugovora o doživotnom izdržavanju. Ukoliko se forma predviđena zakonom ne ispoštuje ugovor je ništav. Međutim sud je u nekim slučajevima odstupio od ovog pravila. Ugovor o doživotnom izdržavanju kod koga nije ispoštena forma iz Zakona o nasleđivanju, već je on zaključen po opštim pravilima ugovornog prava je neimenovani kvaziugovor o doživotnom izdržavajnju čija se važnost procenjuje po odredbama zakona o obligacionim odnosima. Nepostojanje konstatacije na zapisnik ili ugovor o doživotnom izdržavanju da je ugovor pročitan i da su ugovornici upozoreni na posledice njegovog zaključenja, ne znači ništavost ugovora, ako je postupljeno po zakonu.
Ugovor je ništav ukoliko je na strani davaoca izdržavanja fizičko ili pravno lice koje se u okviru svoje delatnosti stara o primaocu izdržavanja i ono ne pribavi odobrenje od strane organa starateljstva. Sud je stao na stanovište da odobrenje nije potrebno ukoliko se na strani davaoca izdržavanja nalazi medicinska sestra zaposlena u bolnici, ali je ugovor o doživotnom izdržavanju zaključila ne kao lice koje se u okviru svoje delatnosti stara o primaocu izdržavanja, već kao njegova ćerka.
Komentarze