Svojina na imovini stečajnog dužnika se stiče na osnovu pravnosnažnog rešenja stečajnog sudije kojim je prodaja odobrena u skladu sa zaključenim kupoprodajnim ugovorom kao dokazom šta predstavlja predmet odobrene prodaje.
Iz obrazloženja:
''Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Agencija za osiguranje depozita je u svojstvu stečajnog upravnika prvotuženog oglasila prodaju njegove nepokretnosti– garaže u Beogradu, ul. Patrijarha Gavrila br. 13. Rešenjem Privrednog suda u Beogradu od 23.7.2015. godine poništena je odluka komisije za sprovođenje postupka prodaje nepokretnosti javnim nadmetanjem Konzorcijumu kao učesniku. Drugotuženi Zoran Vujović je 21.10.2015. godine dostavio ponudu za kupovinu garaže u postupku neposredne pogodbe. Ponuda je data na iznos od 46.800 evra. Prvotuženi je ponudu prihvatio. Na ime depozita drugotuženi je istog dana uplatio iznos od 4.680 evra na račun Agencije. Agencija i Odbor poverilaca su dali su saglasnost na prodaju. Prvotuženi u svojstvu prodavca i drugotuženi kao kupac su 26.11.2015. godine zaključili ugovor o kupoprodaji garaža. Kupac se obavezao da prodavcu na ime kupoprodajne cene plati iznos od 46.800 evra u dinarskoj protivvrednosti. Ugovor je overen od strane javnog beležnika. Rešenjem Privrednog suda u Beogradu St 4794/12 od 11.12.2015. godine konstatovano je da je prvotuženi izvršio prodaju predmetnih garaža za kupoprodajnu cenu od 46.000 evra. Naloženo je SKN Vračar da izvrši upis prava svojine u korist drugotuženog i brisanje tereta nastalih pre izvršene prodaje. Protiv tog rešenja tužilac je izjavio žalbu koja je rešenjem Privrednog apelacionog suda Pvž 591/16 od 05.10.2016. godine odbačena kao nedozvoljena.
Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostepeni sud je zaključio da nisu ispunjeni uslovi iz odredbe člana 103. Zakona o obligacionim odnosima za utvrđenje ništavosti spornog ugovora zaključenog između prvo i drugotuženog. Prvotuženi je postupak prodaje garaža sproveo u skladu sa odredbama čl. 132. i 133. Zakona o stečaju i Pravilnikom o načinu i postupku unovčenja imovine stečajnih dužnika. Taj Pravilnik je doneo upravni odbor Agencije za osiguranje depozita na sednici od 04.11.2014. godine. Ugovor zaključen između prvo i drugotuženog proizvodi pravno dejstvo. Isti je bio i osnov za donošenje rešenja od 11.12.2015. godine kojim je konstatovano da je prvotuženi izvršio prodaju predmetnih garaža. Zato je odbijen tužbeni zahtev.
Drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu za utvrđenje ništavsti spornog ugovora kao nedozvoljenu. Prema stanovištu tog suda predmetne nepokretnosti su prodate u stečajnom postupku u skladu sa odredbama Zakona o stečaju. Zato nije moguće tužbom tražiti utvrđenje ništavosti tog ugovora.
Prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je zaključak drugostepenog suda o nedozvoljenosti tužbe u konkretnom slučaju.
Prodaja imovine stečajnog dužnika se saglasno odredbi člana 132. Zakona o stečaju vrši javnim nadmetanjem, javnim prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Prema odredbi člana 133. stav 12. Zakona o stečaju („Službeni glasnik RS“ br. 104/09, 99/11, 71/12 – odluka US i 83/14) kada kupac isplati cenu na kupca se prenosi pravo svojine na kupljenoj imovini bez obzira na ranije upise i bez tereta kao i bez ikakvih obaveza nastalih pre izvršene kupoprodaje. Stečajni sudija će rešenjem konstatovati da je prodaja izvršena i naložiti po pravnosnažnosti rešenja odgovarajućem registru upis prava svojine i brisanje tereta nastalih pre izvršene prodaje odnosno upis drugih prava stečenih prodajom. Iz citirane zakonske odredbe sledi da se prenos prava svojine na prodatoj imovini u stečajnom postupku može realizovati samo po pravnosnažnom rešenju stečajnog sudije kojim se konstatuje da je prodaja imovine izvršena i nalaže upis prava svojine u odgovarajućem registru. Zaključeni ugovor o kupoprodaji predstavlja dokaz da je kupoprodaja formalno pravno sprovedena, a ne pravni osnov za prenos prava svojine na kupljenoj imovini. Tim ugovorom se konstatuje šta je bio predmet kupoprodaje i pod kojim uslovima je ona realizovana. Svojina na otuđenoj imovini stečajnog dužnika može se steći tek po pravnosnažnosti rešenja stečajnog sudije. Zato sam ugovor o kupoprodaji imovine stečajnog dužnika ne može dovesti do sticanja prava svojine i kada je u njemu navedena bezuslovna saglasnost stečajnog upravnika da on predstavlja pravni osnov za upis prava svojine u odgovarajućem registru. Uslov da do prenosa prava svojine dođe stiče se tek pravnosnažnošću rešenja stečajnog sudije kojim je konstatovano da je prodaja izvršena i određen upis prava svojine u odgovarajućem registru u korist kupca. Upis prava svojine se i vrši na osnovu tog rešenja. Njime se konstituiše pravni osnov za prenos prava svojine na prodatoj imovini u korist kupca. Otuda se izvršena prodaja imovine stečajnog dužnika ne može pravno valjano pobijati podnošenjem tužbe za utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji zaključenog u postupku otuđenja imovine stečajnog dužnika. Takva tužba se ne može podneti jer zaključeni kupoprodajni ugovor nije pravni posao koji predstavlja osnov otuđenja imovine stečajnog dužnika. On samo ima dokaznu snagu o uslovima pod kojima je otuđenje izvršeno, dok pravni osnov otuđenja predstavlja pravnosnažno rešenje stečajnog sudije. Rešenje stečajnog sudije može postati pravnosnažno tek po proteku zakonom propisanog roka za podnošenje žalbe odnosno po njenom odbijanju. Zato se zakonitost izvršene prodaje imovine stečajnog dužnika može pobijati samo izjavljenom žalbom na rešenje stečajnog sudije kojom je izvršena prodaja odobrena. Pravo na izjavljivanje žalbe priznaje se svim učesnicima prodaje kao i svim zainteresovanim licima u odnosu na predmet prodaje. Dakle, osim neposrednih učesnika postupka prodaje, žalbu na rešenje stečajnog sudije mogu izjaviti sva druga lica koja su prethodno iskazala interes za imovinu stečajnog dužnika koja je predmet prodaje nezavisno od pravnog osnova na kome temelje svoju zainteresovanost. U postupku po žalbi protiv tog rešenja ocenjuje se zakonitost sprovedene prodaje imovine stečajnog dužnika''.
(Sentenca iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda Prev 275/2019 od 26.12.2019. godine, utvrđena na sednici Građanskog odeljenja od 3.7.2020. godine)
Comments